home

 

 

 

 

logo bijeli

Dobrodošli u divljinu

 nadomak civilizaciji

 

 

 

 

 

Via Adriatica karta

Via Adriatica Tatjana Savoric
 
 
Krenula je! AktivNaturci ispratili svoju Tatjanu Šavorić na put od 1100 kilometara izazova, avantura, ali i sreće i spokoja.

Nitko nikada, pisao je Hemingway, neće razjasniti što je leopard tražio na visini od nekoliko desetaka tisuća stopa. Napustio je zlatne, suncem ušuškane i tople savane kako bi se uputio među snjegove Kilimandžara. Baš tako, teško je razjasniti i što čovjek traži na planinama okovanim snjegovima i minusima. Teško je razjasniti, ali oni koji su ijednom u životu dopustili planini da ih zagrli svejedno hrle tim trenucima u kojima ih gorde ljepotice miluju i daju im osjećaj mira, spokoja, sreće i smisla. A planine to zbilja rade, čak i u najsurovijim uvjetima.

Toga je itekako svjesna i naša AktivNaturka Tatjana Šavorić koja se sinoć uputila na svoje putovanje života od 44 dana, 1100 kilometara planina, 41.000 metara visinske razlike uspona (to su vam 4 i pol Everesta!). Naivci mogu zabrinuto upitati što Tatjana traži u 1100 kilometara dugoj stazi Via Adriatice? Što radi SAMA 44 dana u nepredvidivosti planina? Naivci neka odahnu jer: 1. Tatjana neće ništa tražiti na stazi što već nije u njoj; 2. čovjek na planini nije sam, čovjek tek na planini postaje svoj i najsvoj. Priča o Tatjani metafora je koju svi trebamo preslikati u svoje živote.
Jedino čega se boji je neuspjeh.

– Prehodavanje cijele staze je u razradi od kad sam prvi puta čula za ovu stazu i povezala se sa Srećkom Vukovom. Već dulje vrijeme želim biti pravi thru hiker. Međutim, nikad nije bilo dovoljno vremena i novaca za otići na neku američku stazu tako da je spoznaja da imamo takve staze u Hrvatskoj bila prijelomna. Ideja je došla slučajno jednu večer prilikom slaganja tabele VA thru angela pa sam pomislila: „Zašto ne bih išla sada“. Kratki sken datuma i rasporeda obaveza i okvirni termin je bio u glavi. Kroz nekoliko dana, cijela je ideja sjela na svoje mjesto – kaže Tatjana dodajući kako se najviše veseli početku puta i hodu po Konavlima.

Iako je već prošla najzahtjevnije dionice Via Adriatice, svejedno je spremna da se i ovaj put suoči s njima.

– Nekome su planinski masivi zahtjevni, nekome je teška napuštena divljina Dalmatinske Zagore. Netko jedva preživi kamenjar dalmatinskih planina. Upravo to je ono što je prekrasno kod ove staze. Svega ima u izobilju i svaki dan je drugačiji. Osobno, mislim da će mi izazov biti posljednje dvije dionice jer su mi nepoznate – govori Tatjana koju su večeras na putu prema Dubrovniku ispratili njezini AktivNaturci. Koktel treme, radosti, uzbuđenja, sreće i ponosa vrlo lako se miješao na zagrebačkom kolodvoru. No, Tatjana k'o Tatjana. 50-ak kilograma žene u koju je stalo pozitive, srčanosti i borbenosti za 50 života kaže da nema straha.

– Svjesna sam loših vremenskih uvjeta i (ne)prilika i spremna sam na njih koliko se to može biti. Jedini strah koji imam je strah od neuspjeha, odnosno odustajanja zbog neke ozljede ili nekog većeg razloga koji bi me natjerao da siđem sa staze – kaže Tatjana. Srećom, tu je i obiteljska potpora, koja je njezino najveće gorivo, i koja reže sve sumnje i skepse u uspjeh naše Tatjane.
Klara putuje s mamom u mislima.

Svi koji znaju Tatjanu, znaju i da spoj nje i planina nipošto ne prolazi bez njezine „mini me“ – kćeri Klare s kojom nas sve uveseljava, ne samo na zajedničkim izletima, nego i na svom blogu Na Vrh Brda. Iako je prehodavanje Via Adriatice bio zajednički san majke i kćeri, Klara na ovu avanturu putuje s mamom u mislima.

– Užasno mi je teško što ću ove korake odraditi bez nje. Prethodna godina nas je naviknula na zajedničke kilometre i vjerujem da će mi biti pusto bez nje, bez njezinog glupiranja na stazi i bez povremenog njurganja – govori Tatjana dodavši kako VA neće nigdje pobjeći i da će je s Klarom proći čim ona maturira (Klara, jesi čula? Spremaj se! ).

Planine su dom.

Naravno, budimo realni, nije sve u vezi planina tako poetično. Koliko god da nas duhovno hranile, toliko je bitno da svatko tko se uputi na druženje s njima bude spreman – i fizički, i psihički, a bome i s teretom. Tatjana je, to će reći svi koji je znaju, rođena spremna. Iako nije imala nikakve posebne pripreme, kaže:
– Veći dio ove priče je u čvrstoći glave. Kada je um spreman na brojanje dana, tijelo ga prati. Što se tiče visinskih detalja dionice, pristupat ću im kako i inače pristupam zimskim usponima: polako, koncentrirano i s oprezom.
Budući da je po prirodi izrazito pedantna (i još k tomu i medicinska sestra), nije ni čudo da joj je ruksak uvijek „k'o apoteka“. Zbilja, malo ćete složenijih i urednijih stvari na planini sresti od Tatjaninog ruksaka.

– Prvo, sve uvijek imam na popisu na papiru. Najbitnije mi je da imam svu zimsku opremu: šator, šatorsko krilo, vreću, karimat i kuhalo. Hrana je uglavnom dehidrirana, a odjeća... Zbilja nema smisla nositi puno rezervne odjeće koju bih ionako oblačila na prljavo tijelo. S vremenom ću se naviknuti da smrdim – u svom stilu će Tatjana.

Draga Tatjana, ne brini. Sve što zaista smrdi „ne može ni prismrdit'“ planinama i to ostavljaš daleko iza sebe . I umjesto da ti kažemo: „Sretno“ ili „Neka su ti mirne planine“ ili pak „Čuvaj se“, mi ćemo ti reći: „Dobrodošla doma, draga naša“. Jer, planine jesu i tvoj i naš dom, a ti ćeš nam sada samo svima pokazati kako se najbolje brinuti o njemu.

(Ali, svejedno sretno i čuvaj se!)

Jelena Ružić

Krenuvši s poluotoka Prevlake, nakon 44 dana i prehodanih 1.830.000 koraka, 1.100 kilometara, 41.000 metara visinske razlike uspona (4 i pol Everesta), nakon što je prošao kroz 3 nacionalna parka, 3 parka prirode, 1 strogi rezervat, 6 značajnih krajobraza, 12 rijeka, 36 vrhova, iskusio sve vremenske uvjete, 19.5.2019. u 17:40 Zlatko Mihocek - Torpedo stigao je na vidikovac kod Safari bara ma poluotoku Kamenjak u Istri, na početak a za njega kraj Via Adriatice, prve hrvatske dugometražne staze i upiso se u povijest kao prvi Hrvat kojem je to pošlo za rukom, bolje reći - nogom!

Čestitamo Zlatku na ovom herojskom pothvatu kojim je inspirirao stotine ljudi koji su pratili njegov put i kojim je ujedinio stotine ljudi od juga do sjevera, ali i šire, pa i izvan granica RH.Ogromno hvala svima vama koji ste ga bodrili putem društvenih mreža a posebno svima vama koji ste mu na terenu pružali podršku i pomoć, dočekivali ga na stazi i ispraćali ga na dnevne ture. Via Adriatica ponovo pokazuje najljepšu stranu našeg mentaliteta i u svijet šalje najljepšu sliku Hrvatske i njenih ljudi. 

Zlatko Mihocek Torpedo Via Adriatica Thru hiker

Taj sam dan u veljači održao foto-prezentaciju Via Adriatice u Murskom Središću na poziv dragog prijatelja i planinara Dubravka Coste Balenta, ispred njegovog matičnog društva PD Bundek.
Nakon preze Costa me upoznao sa Zlatkom, spomenuvši kako Zlatko planira ove godine prijeći Via Adriaticu u komadu. Ugodan i nenametljiv, samo se predstavio, potvrdio mi da planira na VA i ubrzo se udaljio.
Iskreno, nisam shvatio potpuno ozbiljno tu najavu, a i vidio sam da čovjek ima oko šest banki, plus neki pivski trbuščić što mi je, priznajem, bacilo neku sumnju na njegovu sposobnost da stazu pregazi sam, bez ikakve logističke pomoći putem ili uz vrlo malu pomoć.
O, kako sam se zaje....., pardon prevario.

"Starino, imaš cajta, došli bi Zlatko i ja do Zagreba da se nađemo s tobom i prođemo najvažnije detalje o stazi?"
"Naravno Costa, za vas uvijek."
Tako i bi, našli smo se, Zlatko mi je tom prilikom poklonio med i propolis koji proizvodi sam. Tad sam tek kroz razgovor shvatio "Hej, pa ovaj čovjek bi to mogao odvaliti."
Odlučnost je iz njega zračila.

Nije prošlo dugo, 06.04. Zlatka je Tvrtko, planinar iz Dubrovnika, već vozio iz Dubrovnika na Prevlaku s koje je Zlatko krenuo u avanturu koja je pobudila interes outdoor zajednice, povezala sve dobre ljude od juga do sjevera i vratila nadu u čovječnost.
Dan po dan, korak po korak Zlatko Mihocek do danas je pregazio gotovo 1000 od 1100 kilometara Via Adriatice, borio se s tučom, snijegom, vjetrom, hladnoćom, ali i inspririrao sve koji su za njega čuli i koji ga prate. Nema dana da i mene netko ne pita što je s njim, gdje se trenutno nalazi. Ne odustaje od hodanja bez obzira na vremenske prilike i zato je zasluženo dobio i nadimak Torpedo. Što su mu gori vremenski uvjeti tim je on odlučniji u svom naumu, priroda je ovaj put naišla na upornijeg od sebe.
U rijetkim trenucima kad se s njim čujem, saznam tek poneku zanimljivost o tom iznimnom čovjeku ali i poneku anegdotu s puta; da je pod Dinarom vidio vuka, da je do sad vidio i tri lisice, tragove medvjeda, da ga je vjetar jednom tako bacio da je rasjekao arkadu, da jede uglavnom tek na kraju dana jer energiju crpi iz solarne joge koju prakticira godinama, da voli Barcaffe kavu...
Costa mi je pričao i da je lani jedva izvukao živu glavu iz prometne nesreće kad mu je pukla letva volana na autocesti i još se zabio u betonski stup od nadvožnjaka. 25 kg u ruksaku nosi na leđima koja još trpe posljedice tog udesa. Ovo je njegova druga prilika, novi život koji sad živi punim plućima i u kojem pomiče granice mogućeg.

Nakon dočeka koji mu međimurski prijatelji uz pomoć istrijanskih prijatelja spremaju u Istri po završetku puta, morat će stati bar na kratko i u Zagrebu da ga i mi dočekamo i da mu se poklonimo prije nego se vrati u svoje Međimurje.

Zlatko Mihocek-Torpedo heroj je novog doba, skroman čovjek velike volje i odlučnosti, figura kakve trebamo u životima, da nam budu uzor i primjer. Nadam se da će i u medijima dobiti pozornost koju zaslužuje kao prvi Hrvat koji će prehodati Via Adriaticu i jedan od rijetkih koji nas je sve tako povezao.

Pratite njegov put na FB stranici Via Adriatice, FB stranici Planinarskog društva Bundek i u FB grupi Via Adriatica-hiker's corner.

Srećko Vukov

IMG 20190515 WA0001

IMG 20190515 WA0004

IMG 20190515 WA0005IMG 20190515 WA0006IMG 20190515 WA0007

 

IMG 20190515 WA0000

IMG 20190515 WA0003

IMG 20190515 WA0008

Na trasi Via Adriatice u Istri negdje oko Raše pa do vrha Standar pojavile su se iscrtane oznake Via Adriatice koje bojom asociraju na Via Adriaticu ali to NISU oznake Via Adriatice. Zato molimo sve hodače da isključivo koriste GPS trag.

Vaša VA

IMG 20190311 WA0033

Nastavljamo s prezentiranjem Via Adriatice i u 2019. Nakon prezentacija u Pregradi, Kaštelima i Zagrebu koje smo održali u siječnju, slijede:

13.2. Mursko Središće

16.2. Bibinje (PD Babulj)

23.2. Vukovar

16.3. Split

25.5. Sveti Rok

Čekamo potvrdu za još nekoliko najavljenih.

 

Vidimo se!

50924391 2122665111147474 3231764857887916032 n

Fotka: AktivNatura na Tuhobiću, jednom od vrhova na VA.

Via Adriatica Trail

Prvi long distance trail u Hrvatskoj

Od Istre do Dubrovnika u duljini od 1100 km, Via Adriatica je jedinstveni pješački put koji spaja prirodne i kulturne specifičnosti jadranskog podneblja. ​VA

13000 FB lajkova

3300 članova Via Adriatica Hiker's Corner FB page

16602551 622997187885068 2225400421585809613 o

AktivNatura

Povratak prirodi.

Zaljubljenici smo u prirodu. Pridružite nam se na planinarenju, bicikliranju ili kajakarenju i upoznajte slične sebi u avanturi za svakoga. 

81 članovaAN
9000 FB lajkova

 

 

IMG 1837

ZAŠTO VIA ADRIATICA?

A zašto ne, kad postoje svi uvjeti?

img 7866 orig

NA STAZI

14 planina, 9 rijeka, 2 jezera, ​18 zaštićenih područja, 7 županija, 52 općine

nastazimodulehome

 

Što ti možeš učiniti za Via Adriaticu?

  • Hodaj stazom, dijeli fotografije i dojmove
  • Održavaj "svoj" dio staze, budi na usluzi drugim hodačima
  • Doniraj za signalizaciju, web, mobilnu aplikaciju i skloništa
              IBAN: HR1023600001102594146
              Svrha: Donacija za projekt Via Adriatica
  • Prati web i Facebook stranice, lajkaj i dijeli objave
  • Uključi se u FB grupu "Via Adriatica Hiker's corner"

 

prikljuci