Napisao/la Administrator

Kategorija: Via Adriatica

Kreirano: 08 Svi 2020

Piše: Jelena Ružić

Damir Šimunić prva je osoba s protetičkim pomagalom koja se sprema proći ovu ljepoticu od staze

Može li se o Via Adriatici reći još nešto što već nije rečeno i što se ne nalazi na njezinoj web stranici? Naravno da može! O toj se stazi može reći nešto novo svaki put kada netko odluči kročiti na nju. O toj se stazi može reći nešto novo svaki put kada se pojavi novi „trail angel“. Jer, jednostavno Via Adriatica nije samo najljepših 1100 kilometara Hrvatske. Via Adriatica nije samo ni 14 planina, 12 rijeka, 2 jezera, 18 zaštićenih područja. Via Adriatica su bili, jesu i uvijek će biti – ljudi! Ti divni ljudi koji i vašu i našu stazu čine stazom koju toliko volimo, želimo i – živimo.

U Via Adriatici se skupilo sve: povijest, prirodne ljepote i ljudi

Današnji glavni junak predivne priče zvane „Via Adriatica“ je Damir Šimunić, 44-godišnji Karlovčanin, bivši pirotehničar u mirovini. Damir je ujedno i osoba koja je pred sebe postavila velik i važan izazov – prehodati Via Adriaticu i time postati prva osoba s protetičkim pomagalom kojoj je to pošlo od ruke. Evo što Damir kaže:

– U cijeloj ovoj priči najveći izazov će mi svakako biti čuvati se ozljeda. Naravno, tu je i bojazan da će pod dugotrajnim naprezanjima ortopedsko pomagalo biti oštećeno, a to bi značilo i privremenu onesposobljenost u mojoj avanturi.

Inače, ističe Damir, protetičko stopalo ga je u dosadašnjim outdoor aktivnostima poput trekkinga, vožnje biciklom ili raftinga u kojima je bilo opterećenja do 30 kilograma uvijek služilo. Ipak, zbog sigurnosti na put kreće s opterećenjem od 23 kilograma. Išao bi i s manjim opterećenjem, ali rezervni dijelovi za protetičko stopalo bez kojih ne može teški su 2,5 kilograma. Izazov koji bi mnogima bio prevelik zalogaj. Otkud ideja za ovim pothvatom, sigurno se svatko pita.

– Ideja i želja kod mene ne manjka. Krenulo je to još u osnovnoj školi kada sam postao zaljubljenik u zemljopis, biologiju i povijest. Čak je i posao koji sam radio bio usko vezan za boravak u prirodi, a jedan dio života sam posvetio i orijentacijskom trčanju. Uostalom, sva moja putovanja uvijek su vezana za prirodne i kulturološke ljepote. Samo saznanje da postoji projekt poput Via Adriatice u meni je probudilo „ono nešto“. U tom projektu se skupilo sve: prirodne ljepote, povijest, putovanje, ljudi i jednostavno sam rekao – zašto ne. Uostalom, za ovakve stvari meni nikad ne fali inspiracije ni mašte – govori Damir.

Glavni motor je ipak glava

Baš kao i kada bilo tko krene na neki malo zahtjevniji put, pitanje je kako se osoba priprema. Damir je poprilično jednostavan glede toga.

– Nemam nekih specijalnih priprema. Svakako pokušavam što više vremena provoditi vani u prirodi. Dosadašnje iskustvo mi govori da često prepreka nije fizička (ne)spremnost iako je uopće, ali uopće ne treba zanemariti. Glavni motor u svemu je ipak glava i spremnost kako se nositi s preprekama u sebi. Eh, to je pravi izazov ovog puta na koji sam spreman jer svoju snagu crpim iz jake želje i ustrajnosti da ostvarim svaki svoj cilj – govori Damir.

Iako dosad nije imao iskustva u long distance trailovima, kaže da mu višednevnih trail tura ne fali. A ako već mora pasti i neka long distance, neka ona bude na domaćem terenu. I neka bude najljepša! I dok mi svi s nestrpljenjem čekamo Damirove virtualne razglednice i crtice sa staze, on ističe kako od ove avanture očekuje ponajviše puno znoja i puno zabave za mozak.

– Očekujem predivnu prirodu, bistru glavu, nova poznanstva. Očekujem i da ću novostečeno iskustvo moći iskoristiti i u svojim budućim planinarenjima, ali da ću ga iskoristiti i za pomoć svim drugim budućim hodačima koji su u nedoumici. Jer, na kraju svega nitko od nas ne gleda što je sve napravio u životu, nego gleda za čim žali što nije napravio. Kako ne bi došlo do toga, idem na svoju avanturu – zaključuje Damir.

Planirani datum početka Damirove pustolovine je 11. svibnja. Što reći, nego sretno! Neka ti je vedro nebo i dobra planina! :)